RAZMIŠLJANJA O ISUSOVOM KRAJU

Narod – nemišljenje i strah

Autor: Fra Ivan Šarčević

Četvrtak, 7. travnja 2011.

Gotovo svaka vlast se održava potkupljivanjem, smicalicama i strahom. Tako je bilo i s vlastima, religijskim i političkim, u Isusovom slučaju. Nisu znali što učiniti s njime. Oni ne bi imali problema s njime da je on bio tako duhovan i pobožan, poput recimo esena, da se nekamo povukao, da je uzeo svoje učenike i nastanio se u kakvoj pustinji, da je možda izgradio kakav samostan i ondje molio. Čak bi mu i pomogli da taj samostan napravi što bolje. Poglavari s Isusom ne bi imali problema i da je narod grnuo k njemu u taj samostan i da je on nad njima vršio ozdravljenja i čuda koja nisu zadirala u šire društvene probleme.

Religijske i političke vlasti ne bi imale s Isusom problema da se on, poput mnogih drugih duhovnika i svećenika zatvorio, ili barem ograničio na sveti prostor, na hram ili sinagogu, i da je ondje propovijedao, obavljao liturgiju i u svetosti tamjana i kulta prinosio Bogu molitve i žrtve za ubogi narod.

S Isusom je bilo puno problema jer se stalno kretao među svijetom, pojavljivao se svugdje gdje je buktio život. Nekako je stalno središte premještao na periferiju, a nikome se nije uklanjao, iako je najmanje hodio s moćnicima. Nije se, doduše, ni od njih krio, ali ih nije tražio. Bio je otvoren carinicima, ekonomskim moćnicima, vijećnicima, recimo Nikodemu ili Josipu iz Arimateje, koji su mu kasnije zahvalili. Bio je otvoren svima ali je najviše pozornosti pokazivao isključenima, bolesnima, grešnima, moralno zakazalima, jednom riječju onima koji nisu bili samodostatni, koji se nisu smatrali pravednima, kojima je u konačnici opstalo jedino čudo, Božje čudo da osjete sreću i radost života.

S Isusom je bilo grdnih problema. Gdje god je bio uvijek je bilo nekog sučeljavalja, nekog konflikta. S jedne strane njegova sloboda u vjeri, s druge strane ropsko obdržavanje Zakona; s jedne strane zahtjev za obraćenjem a s druge tvrdoća pravovjernosti; s jedne strane novi čovjek a s druge osuda na nemogućnost da se iz staroga života uopće može pomaknuti i za centimetar na bolje. Imamo sučeljavanje do sukoba između straha za materijalno i s druge strane Isusovu neovisnost i slobodu o materijalnom i sigurnost da se s Bogom ne može oskudijevati; imamo i sukob između razumijevanja Boga kojega s jedne strane treba udobrovoljiti trgovinom, nagomilavanjem dobrih djela, mnoštvom molitava i s druge bespridržajnom, djetinjom vjerom koja Bogu dolazi čistoćom motiva i srca i uvijek praznih ruku.

U konačnici konflikt je eskalirao do isključivosti i smrti. I narod – kojemu se Isus dopao dok ga je slušao i činio mu dobro, dok je zavodljivo trčao za Isusom da se nahrani kruhom i njegovim čudima, koji ga je oduševljeno dočekao i kličući pratio na ulasku u Jeruzalem – na koncu ga je hladnokrvno i bezdušno odbacio. Zavodljiv za senzacijom i u strahu od vlasti, narod je pristao na huškače te je pred rimskim sudištem uzvikivao da se Isusa razapne. Narod se i u Isusovom primjeru izručio svodnicima masa.

Isus je, stoji u evanđeljima, žalio narod što je kao ovce bez pastira. Isus je znao da odgovornost leži na poglavarima i njihovim slugama, huškačima naroda. No, Isus je također kao i mnogi drugi proroci i Božji ljudi prije njega pozivao narod na odgovornost, na slobodu mišljenja i na djelovanje koje neće biti pokretano čudom i strahom. Nikada se nije poput svodnika masa pozivao na narod nego je pozivao narod, pozivao ga na mišljenje, na ostavljanje straha i na slobodu. Zato se Isus i uklanjao narodu kad je tražio da mu pravi čuda; zato se povlačio u samoću kad su ga htjeli zakraljiti; zato je bio neizmjerno tužan kada ga nisu razumjeli.

Da, Isus je ponio onu najgoru optužbu da je zavodnik i izdajnik svoga vlastitoga naroda. S njom je otišao u smrt. Kako ga je to samo boljelo! S druge strane. S toga zla gotovo se nitko nimalo nije uzrujao, ni narod ni njegove vođe. Isusa su raspeli, poglavari su ostali na svojim pozicijama, narod se razišao – i dalje u nemišljenju i strahu – razišao se u potrazi za novim čudima i novim zavodnicima, i dalje više slušajući huškače i političke kriminalce nego Isusa.